Model upravljanja u uvjetima pojedinačne i maloserijske proizvodnje
Oznaka projekta
SV002
Trajanje projekta (godina)
2019.-2021.
Sažetak projekta
Industrijska revolucija kao nova paradigma razvoja fizičko – kibernetičkog prostora postavila je nove zahtjeve u sklopovskom, programskom, mrežnom, podatkovnom, organizacijskom i ljudskom aspektu. Dosadašnja znanja postaju zastarjela, a stvaraju se novi prostori za korištenje novih alata i metoda u svrhu kreiranja proizvodnih procesa koji će po svom habitusu značajno smanjiti troškove, ubrzati protok, povećati fleksibilnost, ali i unaprijediti kvalitetu uzimajući u obzir ekološke parametre.
Odgovor je poduzeće koje je izgrađeno na poslovnom modelu napravljenom u cilju ostvarenja maksimalne vrijednost primjenom digitalne tehnologije u svrhu usmjerenosti ka kupcu i boljih usluga kroz fokus kvalitete, cijene i vremena; davanja veće važnosti nadarenosti; poboljšanja produktivnosti i povećanja profita uz smanjenje emisije stakleničkih plinova, smanjenja otpada i poboljšanja vrijednosti kroz proizvodnju bez zaliha i manjkavih proizvoda; poboljšanja energetske učinkovitosti i smanjenja prosječne potrošnje energije po objektu odnosno premošćivanja kontinuiranog jaza poboljšanja između operativnih performansi i ekoloških performansi.
Tijekom istraživanja pokazala su se značajna odstupanja osobito u području pojedinačne i maloserijske proizvodnje pogotovo u planiranju proizvodnje kod procesa lansiranja i raspoređivanja, a u svrhu osiguranja proizvodnih čimbenika i finog planiranje proizvodnje na nivou pogona u vrlo kratkim terminskim razdobljima. Lansiranje proizvodnje usklađeno je s terminima iz operativnog terminskog plana i praktično započinje kada se u proizvodnju isporuči radni nalog i kroz njega sva operativna radna dokumentacija.
Količine dijelova predviđene operativnim planom mogu se u proizvodnju lansirati na različite načine s obzirom na ritam i obujam lansiranja.
Obujam lansiranja podrazumijeva količinu dijelova koja se u proizvodnju lansira jednim radnim nalogom. Kod ritmičke proizvodnje obujmi lansiranja su jednaki, ali za višekratno ponovljena lansiranja mogu i varirati međusobno kao što je to slučaj kod aritmički vođene proizvodnje.
Razmak (period) između dva lansiranja nazivamo intervalom lansiranja, a učestalost tog lansiranja frekvencijom. I frekvencija lansiranja može biti ritmička i aritmička.
S obzirom da je otežano planiranje i operativno vođenje aritmičke proizvodnje, treba ju izbjegavati ili nastojati smanjiti količinu variranja obima i intervala lansiranja. Postizanjem uravnoteženog lansiranja povećava se stupanj sigurnosti održavanja termina i pojednostavljuju se poslovi operativne pripreme i upravljanja proizvodnjom.
Cilj projekta
Cilj projekta je razviti model upravljanja koji bi bio primjenjiv u pojedinačnoj i maloserijskoj proizvodnji. Ovakvi tipovi proizvodnje pokazali su se kritičnim zbog velikog broja različitih radnih naloga koji se u isto vrijeme natječu u ograničenom skupu resursa. Kako se danas očekuje postići najkraći protok uz optimalno iskorištenje ljudskih i materijalnih resursa uz istodobno sniženje troškova i pridržavanja rokova isporuke potrebno je usuglasiti čitav niz različitih parametara (tehničkih, tehnoloških i organizacijskih) kako bi se osigurao povoljan raspored u proizvodnom procesu.
U procesu lansiranja osim standardnih pravila prioriteta (EDD, SPT, LOT, FIFO…) koriste se i alati bazirani na metodama operacijskih istraživanja, umjetne inteligencije te različiti kombinirani i hibridni algoritmi koji do sada nisu pokazali niti dali adekvatne odgovore procesa lansiranja i raspoređivanja u uvjetima pojedinačne i maloserijske proizvodnje. Naime, ovakvi problemi spadaju u tzv. teške NP probleme gdje je gotovo nemoguće naći optimalno rješenje u realnom vremenu. Samim tim izazov je još veći jer model osim tehnoloških (npr. sastavnicu ili recepturu, tehnološki postupak, raspoloživost resursa… ) mora obuhvatiti i netehnološke (značaj kupca, vrijeme dobavljivosti i cijenu materijala, ljudske resurse i njihova znanja,, moguća dobit, potencijalne penale…) parametre.
Takav složeni model trebao bi omogućiti kreiranje viševarijatnog plana lansiranja ovisno o postavljenoj funkciji cilja koja može biti jedno ili više dimenzionalno definirana (npr. vrijeme, trošak, raspored ili kombinacija različitih). Samim time omogućilo bi se menadžmentu da u danom trenutku izabere najpovoljnije (suboptimalno) rješenje promatranog problema.