6. ZAKLJUČAK
Tema ovog diplomskog rada bila je utvrditi razloge teške zavarljivosti vatro otpornih čelika. Navedeni problem pokušalo se riješiti ispitivanjem zavarljivosti feritnog vatro otpornog čelika tipa X 10 Cr Al 18.
Taj čelik je poznat kao dosta problematičan pri zavarivanju, te je za njega propisana odgovarajuća tehnologija zavarivanja.
Prema tehnološkom planu taj čelik je potrebno prije zavarivanja predgrijati na 200 ° C i nakon zavarivanja provesti odžarivanje uz brzo hlađenje.
Zbog čestih manjih popravaka na konstrukcijama izrađenih od ovog čelika, javila se potreba za pronalaženjem jeftinijeg postupka zavarivanja jer je postojeći dosta skup i može se reći nepraktičan.
S ciljem rješavanja navedenog problema izvršena su sljedeća ispitivanja: ispitivanje na savijanje, makro i mikro strukture, te ispitivanje tvrdoće
Rezultati provedenih ispitivanja pokazali su sljedeće:
Ispitivanje na savijanje pokazalo je pojavu povećane krhkosti pri zavarivanju četvrtog uzorka što u svakom slučaju nije dobro.
Pojačana krhkost rezultat je loše provedene toplinske obrade tj. žarenje sa sporim hlađenjem.
Osim pojave povećane krhkosti na uzorku 4, koji je odžaren prema propisanoj tehnologiji, ali je hlađenje provedeno u peći, na osnovu ovog ispitivanja nisu primjećene značajnije promjene i razlike ostalih uzoraka.
Ispitivanje makro strukture pokazalo je pojavu pogrubljenja zrna u području oko zavarenog spoja, točnije u ZUT – u.
Na svim uzorcima vidljivo je najveće pogrubljenje zrna u prelaznoj zoni ZUT – ZT. Kao i u prethodnom ispitivanju najgori se pokazao uzorak 4, jer je kod njega primjećeno veće pogrubljenje u ZUT – u.
Ispitivanje mikro strukture pokazalo je strukturu koja je nastala pri zavarivanju u tri osnovna područja, a to su OM, ZUT i ZT.
Prmatranjem strukture vidljivo je da se na uzorcima na pojedinim mjestima javlja pojava precipitata po granici i u samom zrnu.
Nastala pojava javlja se na pojedinim uzorcima u većoj ili manjoj mjeri. Zna se da pojava precipitata po granici zrna ima loš utjecaj na otpornost prema koroziji i na lošija mehanička svojstva tj. da čelik pri tome postaje krhkiji i skloniji koroziji.
Koja vrsta precipitata nastaje ovim ispitivanjem nije utvrđeno, ali se pretpostavlja zbog visokog sadržaja kroma da bi moglo biti u određenoj mjeri i Cr – karbida.
Nastajanje mikrokonstituenata uvjetovano je većim unosom topline u materijal zavarivanja.
Na osnovu toga najslućuje se važnost toplinske obrade koja se provodi nakon zavarivanja.
Promatranje strukture pokazalo je da je jedino toplinskom obradom moguće postići pravilnu strukturu nakon zavarivanja koja po granici zrna nema izlučene mikrokonstituente.
Može se također zaključiti da je i pravilno provođenje toplinske obrade jako bitno za ovu vrstu čelika, jer ukoliko se ona ne provede na propisan način moguće je postići goru strukturu nago da se zavaruje bez predgrijanja i naknadne toplinske obrade.
To pokazuje primjer zavarivanja uzorka 4, na kome je provedeno predgrijanje i žarenje, ali sporo hlađenje uzrokuje pojavu mikrokonstituenata. Ovakav način zavarivanja je potrebno svakako izbjeći.
Ispitivanje tvrdoće po Vikersu nije pokazalo značajniju razliku u zavaru i oko zavara.
Tvrdoća je veća u samom zavaru, ali je prijelaz iz područja OM u ZUT i ZUT u ZT podjednak na svim uzorcima, te nije jasno zašto uzorak puca na prijelazu ZUT – ZT. Zbog toga se preporuča izvršiti ispitivanje tvrdoće sa HV1.
Jedino što je uočljivo iz ovog ispitivanja je povećana vrijednost tvrdoće za uzorak 4.
Uspoređivanjem dobivenih rezultata zaključeno je da se već propisana tehnologija zavarivanja mora provesti pri zavarivanju ove vrste čelika, ako se želi zadržati antikorozivnost na visokim temperaturama uz relativno dobra mehanička svojstva.