Nauka o čvrstoći (točnije: mehanika deformabilnih čvrstih tijela) razrađuje inženjerske metode proračuna čvrstoće, krutosti i stabilnosti dijelova konstrukcija i strojeva te jednostavnijih konstrukcijskih cjelina, da bi oni imali potrebnu sigurnost (pouzdanost) i trajnost, tj. optimalnu učinkovitost (optimalizacija elemenata).
Nauka o čvrstoći bavi se određivanjem unutarnjih sila i deformacija u elementima strojeva i drugim tehničkim konstrukcijama (mehanizmi, cestovna, zrakoplovna, pomorska i željeznička vozila, dizalice, zgrade, mostovi itd.) koje su podvrgnute djelovanju vanjskih sila. Glavni se problem svodi na određivanje odnosa između vanjskih sila (opterećenje i reakcije veza) i rezultirajućih unutarnjih sila i deformacija promatranog elementa.
Opterećenja tijela mogu biti statička (nepromjenjiva s vremenom, npr. vlastita težina konstrukcije) ili dinamička (promjenjivog iznosa tijekom djelovanja, npr. sile na elemente strojeva). Promjenjiva opterećenja mogu izazvati pojavu vibracija, koje mogu povećati naprezanja i deformacije, te tako ugroziti normalni rad stroja odnosno konstrukcije. U tom se slučaju treba izvršiti proračun vibracija.